U kontekstu moderne europske povijesti i sa današnjeg gledišta, uspoređujući liberalizam i socijalizam kao dva različita i po nekim pitanjima vrlo suprotstavljena svjetonazora, mogli bismo zaključiti kako smo na putu svog razvoja kao civilizacija zaista napravili određene greške u koracima. Prvobitno smo se izborili za privatno vlasništvo, diobu vlasti i participaciju u istoj, svrgnuvši monarhističke i totalitarne režime. Razvili smo slobodnu trgovinu, unaprijedili rad, otkrili brojne izume, uveli industrijalizaciju i stvorili razna bogatstva i napredak.
Čovjek se izborio za svoje temeljne slobode i za to da živi od svog rada onako kako najbolje zna i umije. Samo po sebi je jasno da po rođenju nitko od nas nema jednake mogućnosti. No upravo je taj individualizam nužan da bi društvo funkcioniralo kao cjelina. To ne znači da država ne mora imati nikakvog utjecaja na društvo, ali njezina bi uloga u određenim sferama života trebala biti minimalna. U kontekstu ekonomije – sila, kontrola, ograničavanje i ostali slični državni mehanizmi djelovanja na tržište pod krinkom stvaranja „općeg društvenog dobra“, duboko zadiru u individualne slobode i dovode do gušenja motivacije odnosno stvaralačkog kolapsa.
Još je Adam Smith zaključio kako odnos ponude i potražnje na bilo kojem tržištu najbolje funkcionira kada se događa spontano i bez stvaranja nekih umjetno kontroliranih uvjeta. Očito je da opće društveno dobro ili opća društvena korist nastaje tada, kada svaki pojedinac kao član toga društva ima slobodu da ostvaruje svoje vlastite ciljeve i postiže osobni napredak, bez da na tome putu vlastitog napretka čini drugome zlo ili ograničava slobodu drugoga. Postizanjem vlastitog (individualnog) napretka neminovno će napredovati i društvo u cjelini. Država je ta koja mora definirati zakonski okvir, unutar kojega svatko od nas dobiva jednaku priliku da pokaže što zna i umije.
Ako se nismo svi rodili bogati (a nismo), u dobrim obiteljima i/ili zdravi, ako nemamo svi jednake intelektualne ili fizičke mogućnosti (a nemamo) itd., to možda nije pravedno ali za to nije kriv liberalizam niti bilo koji drugi svjetonazor. To je tako bilo i tako će ostati u bilo kojem političkom sistemu, a pokušaji da se takve i slične životne nepravde isprave često su dovodili do još većih nepravdi. Liberalizam u svim svojim oblicima možda nije idealno rješenje, prvenstveno zbog toga što na neki način ignorira činjenicu da u životu nemamo svi jednake startne mogućnosti. No isto tako moramo priznati da je socijalizam, iz kojeg su se u prošlosti činjenično izrodili razni totalitarni režimi poput nacizma, fašizma i komunizma te koji su za sobom ostavili brojne žrtve, raspade, štetu, bijedu i siromaštvo i ostale negativne posljedice koje osjećamo još i danas, svakako gore rješenje.
Komunizam se, kao sredstvo provođenja socijalističkih ideja poput besklasnog društva, zajedničkog vlasništva, jednostranačja i jednoumlja, pokazao fatalnim po brojne narode a toga nisu bile
pošteđene niti zemlje na našim prostorima. Posljedice socijalizma i komunizma očite su i danas, a činjenica je da su sve (post)socijalističke i (post)komunističke zemlje daleko nerazvijenije i siromašnije od zapadnih zemalja kojih se socijalizam i komunizam nisu dotakli do te mjere. Usprkos svemu navedenome, činjenica je da se u današnje vrijeme intelektualne klase i masovni mediji vrlo često svrstavaju na stranu kolektivizma i socijalizma, iako se načelno zastupaju individualizam i kapitalizam (liberalizam).
Europa iSAD u današnje vrijeme, kroz svoja politička uređenja uglavnom prakticiraju svojevrsne „brakove“ između liberalizma i socijalizma. Nastavlja se…
Pavle Knežević, mag. oec.
International Project Management Association
Caetus Business Consulting/Caetus d.o.o.
Ured: Gračanska cesta 29, 10 000 Zagreb
Telefon: +385 (0)1 3077 580
Mobitel: +385 (0)99 3077 580
E-mail: info@caetus.hr
Web: www.caetus.hr
