Poslovni plan je pisani dokument koji vrlo jasno opisuje poduzetničku ideju i njene efekte te sredstva, resurse i metode potrebne za realizaciju te ideje. Pruža osnovne informacije o investitoru, njegovom financijskom položaju i očekivanim promjenama financijskog položaja investitora nakon ulaganja te pokazuje efikasnost investicije kroz mogućnost povrata uloženih sredstava i zarade. Poslovni plan definira ciljeve i vrijednost investicije, izvore financiranja te projekcije budućih tokova novca i poslovnih rezultata u određenom razdoblju.
Izrada poslovnog plana započinje s idejom. Definiranje cilja je istodobno polazna točka za njegovo pisanje kao i krajnji odgovor koji mora biti jasan svakome onome tko čita poslovni plan. Poslovni plan ne služi samo onima koji pokreću neki posao ili unapređuju postojeći, nego je najčešće izvor na temelju kojeg vanjski suradnici procjenjuju rizike i isplativost vlastitog angažmana. To su prije svega banke koje sudjeluju u financiranju ali i drugi investitori, poslovni partneri ili dobavljači.
To je poslovni dokument kojim se razrađuje poduzetnička poslovna ideja, procjenjuje poslovanje poduzeća u budućnosti, koji opisuje što se namjerava raditi, gdje, kako, kada i uz kakve očekivane poslovne rezultate. Poslovnim planom se cjelovito i potanko obrazlažu ulaganja u posao, ocjenjuju razne poslovne varijante i njihova poslovna učinkovitost te procjenjuje poslovni rizik.
Poslovni planovi se rade i kod poduzeća u osnivanju i kod “zrelih” poduzeća koja žele investirati u neki novi projekt, poslovni razvoj i rast. Kod novih poduzeća poslovnim planom ocjenjuje se ima li poduzeće poslovne šanse a podaci o budućem poslovanju procjenjuju se na osnovi detaljnih analiza tržišta, proizvoda i konkurencije. Kod postojećih poduzeća, u ekonomsko-financijski proračun unose se podaci o dosadašnjem poslovanju te na osnovi toga i kod novih investicija procjenjuju trendovi razvoja.
Zna se dogoditi da i najbolji proizvod ili usluga ne ugledaju svijetlo dana na tržištu jer se njihova kvaliteta ne može prepoznati u napisanom poslovnom planu. Isto tako, postoji li poslovni plan koji zadovoljava sve uvjete potencijalnog investitora, sredstva može dobiti i onaj poslovni pothvat koji uistinu i nije najbolji. Ekonomsko-financijska analiza i financijsko-tržišna ocjena čine srž svakog poslovnog plana.
U nastavku se navode osnovni elementi ekonomsko-financijske analize, kao sastavnog dijela svakog kvalitetnog poslovnog plana.
Projekcija bilance
Bilanca je sustavni pregled imovine, kapitala i obveza na određeni datum. Sastoji se od dva sastavna dijela, aktive i pasive. Bilanca je jedan od pet financijskih izvještaja koje obvezno godišnje sastavljaju trgovačka društva. Pokazuje financijski položaj društva, imovinu kojom raspolaže društvo, obveze društva i vlasničku glavnicu. Podloga je za izradu statičke ekonomske analize.
Projekcija računa dobiti i gubitka
Račun dobiti i gubitka (RDG) je dinamički, zbirni računovodstveni izvještaj prihoda i rashoda društva u izvještajnom razdoblju, koji korisnicima osigurava informaciju o uspjehu odnosno rezultatu poslovanja za određeno obračunsko razdoblje. Kao obračunsko razdoblje najčešće se uzima ekonomski vijek projekta.
Projekcija financijskog toka
Novčani ili financijski tok je financijska kategorija koja odražava kretanje gotovine: primitke, izdatke i njihovu razliku; tok novca koji ulazi u poslovanje tvrtke na temelju prodaje robe ili usluga ili po drugim osnovama, i novca koji izlazi iz poslovanja tvrtke na temelju gotovinskih plaćanja za osiguranje neophodnih faktora. Vrlo je bitan za donošenje kvalitetne odluke o investiranju, jer je podloga za izradu dinamičke ekonomske analize.
Izvori financiranja
Navode se izvori financiranja projekta, sa podacima o visini kredita, roku otplate, kamatnoj stopi, načinu otplate (mjesečno, kvartalno, jednakim anuitetima ili jednakim otplatnim kvotama), osiguranju kredita itd.
Proračun/projekcija amortizacije
Amortizacija se najčešće računa linearnom metodom. Linearna (proporcionalna) metoda amortizacije pretpostavlja da se stalna imovina tijekom vijeka trajanja ravnomjerno troši, pa se stoga trošak amortizacije raspoređuje na podjednake godišnje iznose. Godišnji iznos amortizacije dobije se dijeljenjem nabavne vrijednosti stalne imovine s godišnjom stopom amortizacije (godišnja je stopa amortizacije omjer broja 100 s procijenjenim brojem godina upotrebe stalne imovine). Amortizacija je bitna za projekt jer se radi o poreznom rasterećenju, odnosno trošku koji je u biti imaginaran.
