Studija isplativosti najčešće se izrađuje u svrhu donošenja kvalitetne odluke o investiranju u neki projekt. Investicijska odluka je prvenstveno razvojnog karaktera te podrazumijeva uporabu kapitala. Osnovna značajka bilo kojeg kapitalnog ulaganja je ta da ono ne donosi korist odmah već tek nakon nekog vremena, što znači da postoji određeni razmak između vremena ulaganja i vremena koristi. Predmet investicijske odluke ovisi o specifičnostima investicijskog projekta. Pojednostavljeno, u procesu rasta i razvoja kao osnovnog dugoročnog cilja svake organizacije, sve investicijske odluke se mogu razvrstati na ulaganja u osnovna ili obrtna sredstva odnosno u dugotrajnu i kratkotrajnu imovinu poduzeća. Uzevši u obzir navedeno, mogli bismo reći da proces planiranja investicijskog projekta podrazumijeva slijedeće faze: pripremu investicijskog projekta, ocjenu investicijskog projekta, izvedbu investicijskog projekta i korištenje rezultata od investicijskog projekta.
Izvedba i eksploatacija odnosno korištenje rezultata investicijskog projekta, kao faze u kojima projekt ostvaruje određene rashode (troškove) i prihode, odvijaju se tijekom razdoblja koje se naziva vijek projekta. Početak vijeka projekta odnosi se na početak izvedbe, dok se faza pripreme i ocjene projekta može uvesti u analizu kao ulaganje na početku tako definiranog vijeka. Prve dvije faze, iako vremenski mogu biti dugotrajne logički uzrokuju puno manje troškove od naredne dvije faze. Prihvatljivost projekta, odnosno njegova učinkovitost promatra se u definiranom vijeku trajanja projekta čija dužina ovisi o čitavom nizu čimbenika poput projekcije karakteristika potražnje za proizvodom ili uslugom, roka trajanja imovine u koju se investira, roka otplate kredita za ulaganje, izboru makro i mikro lokacije, tržištu nabave i prodaje, tehničko-tehnološkom procesu, jačini konkurencije i slično.
Priprema investicijskog projekta započinje obrazloženjem ideje o potrebi investiranja a obuhvaća identifikaciju prihvatljivih rješenja te procjenu koristi i troškova. Prvi korak uključuje stvaranje informacijske osnove investicijskog projekta koja obuhvaća fizičke i financijske aspekte pripreme. Pod fizičkim aspektima pripreme podrazumijevamo dio informacijske osnove usmjeren na istraživanje i analizu i to: tržišta, lokacije i tehničko-tehnološku analizu. Kako bi se dobiveni podaci mogli uspoređivati, potrebno je svesti ih na zajednički nazivnik odnosno na financijske veličine. Financijski aspekt pripreme investicijskog projekta obuhvaća podatke o formiranju ukupnog prihoda, iznose ulaganja u osnovna i obrtna sredstva, podatke o visini poslovnih rashoda, izvorima financiranja, te proračunu financijskih obveza. Rezultat svih navedenih analiza i njihovih vrijednosnih mjerila predstavljaju projekcije financijskih izvješća. Završna faza pripreme investicijskog projekta podrazumijeva, dakle, izradu projekcije financijskih izvještaja za ukupni vijek trajanja projekta, a što uključuje: projekciju računa dobiti i gubitka, projekciju bilance te projekcije financijskog i ekonomskog toka projekta.
Ocjena investicijskog projekta obuhvaća definiranje kriterija te izbor metoda za ocjenu mogućih i prihvatljivih investicijskih rješenja. Ova faza obuhvaća slijedeće radnje: definiranje kriterija ocjene učinkovitosti projekta i njegovih implikacija na razvoj, izbor analitičkih metoda na osnovu kojih se donosi ocjena projekta, izradu dokumentacijsko-informacijske osnove za primjenu metoda za ocjenu projekta te primjenu metoda radi ocjene učinkovitosti projekta u odnosu na minimalno prihvatljive kriterije donošenja investicijske odluke.
Bitno je naglasiti da se učinkovitost projekta može sagledavati na razini projekta kao i sa gledišta društva u cjelini. Također, učinkovitost projekta može se ocjenjivati u jednom razdoblju vijeka projekta – statički pristup ocjeni ili tijekom čitavog vijeka projekta – dinamički pristup ocjeni. Cilj statičkog pristupa je pružanje okvirnog ili grubog uvida u učinkovitost projekta na bazi stalnih tržišnih cijena, sa manjom točnošću dobivenih rezultata. Dinamički pristup ima za cilj ukazati na definitivnu spoznaju o učinkovitosti, uzimajući u obzir vremenske preferencije i ispravljene cijene a rezultat je veća točnost dobivenih rezultata. Nakon što se izvrši ocjena projekta, razmatra se da li investicijski projekt povećava imovinu investitora i postoji li osnova za njegovo prihvaćanje ili odbijanje. Nakon prihvaćanja investicijskog projekta slijedi faza izvedbe, dok eksploatacija investicijskog projekta podrazumijeva samu proizvodnju i ostvarivanje prihoda, odnosno korištenje rezultata projekta.
Veliki skup metodoloških pretpostavki za operativno planiranje investicijskih projekata, predstavlja zahtjeve koji se trebaju zadovoljiti kako bi se osigurala ispravna analiza ulaganja. Najbitniji elementi metodološkog pristupa pri planiranju investicijskih projekata su: vrednovanje ulaznih i izlaznih veličina (ulazne i izlazne veličine se iskazuju u stalnim i ispravljenim cijenama, bez obračunatog poreza na dodanu vrijednost); zatvorenost reprodukcijskog ciklusa (u metodologiji planiranja investicijskih projekata polazi se od pretpostavke da su svi proizvedeni outputi i prodani i naplaćeni, a sve financijske obveze podmirene – nema zaliha gotovih proizvoda i nema nepodmirenih financijskih obveza); akumulacija se ne reinvestira (projektom se mjeri ostvarena akumulacija u pojedinim razdobljima ali se ne analiziraju daljnja ulaganja te dobiti, već se to prepušta poslovnom odlučivanju organizacije); uvijek postoje određeni rizici i neizvjesnost (u procjeni budućeg poslovanja iste je potrebno uključiti u analizu); postoje vanjske uštede i troškovi (neke učinke investicijskog projekta teško je ili nemoguće izraziti u vrijednosnom obliku, ali je vrlo bitno barem kvalitativno ih izraziti ako utječu na društveno-ekonomski razvoj).
Shodno navedenim metodološkim pretpostavkama pri planiranju investicijskih projekata, elaborati o isplativosti ulaganja temelje se na sljedećim principima: analiza se provodi za sve godine vijeka projekta; sve vrijednosti su iskazane u istoj valuti a analiza se provodi na temelju ispravljenih cijena (uzima se u obzir prosječna inflacijska stopa); za potrebe ocjene određuje se ekonomski vijek projekta; svi primici i izdaci imaju oblik novca a reprodukcijski se ciklus završava unutar jedne godine a izračuni poslovanja investitora sačinjeni su na temelju elemenata kalkulacija postojećih i budućih prihoda, te izračunatih troškova poslovanja.
