Poslovni plan je pisani dokument koji vrlo jasno opisuje poduzetničku ideju i njene efekte te sredstva, resurse i metode potrebne za realizaciju te ideje. Pruža osnovne informacije o investitoru, njegovom financijskom položaju i očekivanim promjenama financijskog položaja investitora nakon ulaganja te pokazuje efikasnost investicije kroz mogućnost povrata uloženih sredstava i zarade. Poslovni plan definira ciljeve i vrijednost investicije, izvore financiranja te projekcije budućih tokova novca i poslovnih rezultata u određenom razdoblju koje se naziva vijek projekta a može biti vezano uz bitne događaje koji definiraju projekt (npr. uz razdoblje otplate kredita). Izrada svakog Poslovnog plana započinje s idejom. Definiranje cilja je istodobno polazna točka za njegovo pisanje kao i krajnji odgovor koji mora biti jasan svakome onome tko čita Poslovni plan. On ne služi samo onima koji pokreću neki posao ili unapređuju postojeći, nego je najčešće izvor na temelju kojeg vanjski suradnici procjenjuju rizike i isplativost vlastitog angažmana. To su prije svega banke koje sudjeluju u financiranju ali i drugi investitori, poslovni partneri ili dobavljači. Poslovnim se planom razrađuje poduzetnička poslovna ideja i procjenjuje poslovanje poduzeća u budućnosti; njime se opisuje što se namjerava raditi, gdje, kako, kada i uz kakve očekivane poslovne rezultate. Cijelovito i potanko se obrazlažu ulaganja u određeni posao, ocjenjuju razne poslovne varijante i njihova poslovna učinkovitost te procjenjuje poslovni rizik.
Poslovni planovi se rade i kod poduzeća u osnivanju i kod zrelih poduzeća koja žele investirati u neki novi projekt, poslovni razvoj i rast. Kod novih poduzeća Poslovnim planom ocjenjuje se ima li poduzeće poslovne šanse a podaci o budućem poslovanju procjenjuju se na osnovi detaljnih analiza tržišta, proizvoda i konkurencije. Kod postojećih poduzeća, u ekonomsko-financijski proračun unose se podaci o dosadašnjem poslovanju te na osnovi toga i kod novih investicija procjenjuju trendovi razvoja. Obzirom da se razvojne odluke razmatraju kroz Poslovni plan, od izuzetne je važnosti da je on napisan po pravilima struke, poštujući metodološke zahtjeve planiranja investicijskih projekata a kako bi se u razvojnom procesu osigurala njegova potpora postupku odlučivanja. Ono što svaki ovakav elaborat mora sadržavati je cjelovito i potanko razrađeno obrazloženje o ulaganjima u određenu poslovnu ideju, s ocjenom očekivanih učinaka ulaganja koji daju potpunu i realnu ocjenu isplativosti planiranog projekta. U dijelovima Poslovnog plana detaljno se obrazlažu koraci analize, dok je sažetak prisutan na početku dokumenta kako bi se brzim uvidom u dokument dobila kratka slika o bitnim parametrima investicije. U izradi Poslovnih planova upotrebljava se standardna međunarodna metodologija. Imajući u vidu ujedno kompleksnost tematike razrade investicijskih ideja, te različitost i posebnost svake djelatnosti poslovanja, u nastavku je ukratko predstavljena sama koncepcija planiranja investicijskih projekata, a u cilju bolje razumljivosti ovog procesa i njegovog značaja.
Investicijska odluka je razvojna odluka koja podrazumijeva upotrebu kapitala. Temeljna značajka investiranja je ta da ulaganje kapitala ne donosi korist odmah već tek nakon nekog vremena, što znači da postoji pomak između vremena ulaganja i vremena koristi. Predmet investicijske odluke ovisi o specifičnostima investicijskog projekta. Pojednostavljeno, u procesu razvoja organizacije sve investicijske odluke se mogu razvrstati na ulaganja u osnovna ili obrtna sredstva, odnosno u dugotrajnu i kratkotrajnu imovinu organizacije.
Izvedba i poslovanje investicijskog projekta, kao razdoblje u kojem projekt ostvaruje prihode i troškove, odvijaju se tijekom razdoblja koje se naziva vijek projekta. Početak vijeka projekta odnosi se na početak izvedbe, dok se faza pripreme i ocjene može uvesti u analizu kao ulaganje na početku tako definiranog vijeka. Prve dvije faze, iako vremenski mogu biti dugotrajne uzrokuju puno manje troškove od naredne dvije faze. Prihvatljivost projekta, odnosno njegova učinkovitost promatra se u definiranom vijeku trajanja projekta čija dužina ovisi o čitavom nizu čimbenika – trajanju otplate investicijskih kredita trajanju potražnje za proizvodom ili uslugom, trajanju opreme u projektu, izboru lokacije, mogućnosti nabave sirovina, tehnološko-tehničkom procesu, pojavi konkurencije i slično.
Priprema investicijskog projekta obuhvaća pojavu ideje o potrebi investiranja, identifikaciju prihvatljivih rješenja, te procjenu koristi i troškova. Prvi korak uključuje stvaranje informacijske osnove investicijskog projekta koja obuhvaća fizičke i financijske aspekte pripreme. Pod fizičkim aspektima pripreme podrazumijevamo dio informacijske osnove usmjeren na istraživanje i analizu i to: tržišta, lokacije i tehničko-tehnološku analizu. Kako bi se dobiveni podaci mogli uspoređivati, potrebno je svesti ih na zajedničku mjeru, to jest na financijske veličine. Stoga financijski aspekt pripreme investicijskog projekta obuhvaća podatke o formiranju ukupnog prihoda, iznose ulaganja u osnovna i obrtna sredstva, podatke o visini poslovnih rashoda, izvorima financiranja te proračunu financijskih obveza. Finalni prikaz svih navedenih analiza i njihovih vrijednosnih mjerila predstavljaju financijska izvješća. Završetak faze pripreme investicijskog projekta predstavlja, dakle, izrada financijskih izvješća za ukupni vijek trajanja projekta, što uključuje: račun dobiti i gubitka, bilancu te financijski/ekonomski tok projekta.
Račun dobiti i gubitka (RDG) je dinamički, zbirni računovodstveni izvještaj prihoda i rashoda društva u izvještajnom razdoblju, koji korisnicima osigurava informaciju o uspjehu odnosno rezultatu poslovanja za određeno obračunsko razdoblje. Kao obračunsko razdoblje najčešće se uzima ekonomski vijek projekta. Bilanca je sustavni pregled imovine, kapitala i obveza na određeni datum. Sastoji se od dva sastavna dijela, aktive i pasive. Pokazuje financijski položaj društva, imovinu kojom raspolaže društvo, obveze društva i vlasničku glavnicu. Novčani ili financijski tok je financijska kategorija koja odražava kretanje gotovine: primitke, izdatke i njihovu razliku; tok novca koji ulazi u poslovanje tvrtke na temelju prodaje robe ili usluga ili po drugim osnovama, i novca koji izlazi iz poslovanja tvrtke na temelju gotovinskih plaćanja za osiguranje neophodnih faktora.
Pri izradi Poslovnog plana, ocjena investicijskog projekta obuhvaća definiranje kriterija te izbor metoda za ocjenu mogućih i prihvatljivih investicijskih rješenja. Bitno je naglasiti da se učinkovitost projekta može sagledavati na razini projekta, te s gledišta društva u cjelini. Također, učinkovitost projekta može se ocjenjivati u jednom razdoblju vijeka projekta – statički pristup ocjeni ili tijekom čitavog vijeka projekta – dinamički pristup ocjeni. Cilj statičkog pristupa je pružanje okvirnog ili grubog uvida u učinkovitost projekta, na bazi stalnih tržišnih cijena, s manjom točnosti dobivenih rezultata. Dinamički pristup ima za cilj ukazati na definitivnu spoznaju o učinkovitosti, uzimajući u obzir vremenske preferencije i ispravljene cijene, a rezultat je veća točnost dobivenih rezultata. Nakon što se izvrši ocjena projekta, razmatra se da li investicijski projekt povećava imovinu investitora i ima li osnova za njegovo prihvaćanje ili odbijanje projekta. Nakon prihvaćanja investicijskog projekta, slijedi faza izvedbe, dok poslovanje investicijskog projekta podrazumijeva samu proizvodnju i ostvarivanje prihoda.
Veliki skup metodoloških pretpostavki za operativno planiranje investicijskih projekata, predstavlja zahtjeve koji se trebaju zadovoljiti kako bi se osigurala ispravna analiza ulaganja. Najbitniji elementi metodološkog pristupa pri planiranju investicijskih projekata u smislu izrade Poslovnog plana su sljedeći: ulazne i izlazne veličine se iskazuju u stalnim i ispravljenim cijenama, bez obračunatog poreza na dodanu vrijednost; u metodologiji planiranja investicijskih projekata polazi se od pretpostavke da su svi proizvedeni outputi i prodani i naplaćeni, a sve financijske obveze podmirene – nema zaliha gotovih proizvoda i nema nepodmirenih financijskih obveza; projektom se mjeri ostvarena akumulacija u pojedinim razdobljima, ali se ne analiziraju daljnja ulaganja te dobiti, već se to prepušta poslovnom odlučivanju organizacije; u procjeni budućeg poslovanja postoje rizici neizvjesnosti te ih je potrebno uključiti u analizu; neke učinke investicijskog projekta teško je ili nemoguće izraziti u vrijednosnom obliku, ali je vrlo bitno barem kvalitativno ih izraziti ako utječu na društveno-ekonomski razvoj.
Shodno navedenim metodološkim pretpostavkama pri planiranju investicijskih projekata, elaborati isplativosti ulaganja temelje se na sljedećim principima: analiza se provodi za sve godine vijeka projekta; sve vrijednosti su iskazane u kunama, a analiza se provodi na temelju ispravljenih cijena; za potrebe ocjene određuje se ekonomski vijek; svi primici i izdaci imaju oblik novca, a reprodukcijski se ciklus završava unutar jedne godine; izračun poslovanja sačinjen je na temelju elemenata kalkulacije budućeg prihoda, te budućih izračunatih troškova poslovanja. Prilikom izrade Poslovnog plana, analize vezane za potrebna ulaganja provode se na temelju ulaznih podataka i informacija dobivenih od strane investitora, dok se u razvoju potrebnih projekcija, osim inputa dobivenih od strane investitora koriste i službeni statistički podaci iz javnih izvora.
