Pavle Knežević

Pavle Knežević

ODABIR OBLIKA PODUZEĆA

Vrlo često, od danas iskusnih i uspješnih poduzetnika, možemo čuti kako bi puno toga bilo lakše da su prije otvaranja svog (prvog) poduzeća znali barem dio onog što znaju sada, odnosno da su bili upoznati sa određenim informacijama koje bi im u tom pomogle. Koje su to bitne informacije koje bi svaki budući poduzetnik ili početnik trebao znati kako bi donio najkvalitetnije moguće odluke? Krenimo redom.

Nakon što smo razvili našu poslovnu ideju i napravili kvalitetan Poslovni plan, za pokretanje vlastitog biznisa biti će nam potrebna registracija jednog od, prema Zakonu o trgovačkim društvima, raspoloživih oblika poduzeća. Najčešća dva oblika poduzeća za koje se odlučuju poduzetnici početnici su ili trgovačko društvo (uglavnom društvo ograničene odgovornosti/d.o.o. ili jednostavno društvo ograničene odgovornosti/j.d.o.o.) ili obrt (slobodni, vezani ili povlašteni). Koji oblik poduzeća odabrati je vrlo bitno pitanje i prije nego što odlučimo o tom koraku bilo bi dobro potražiti stručan savjet. Naime, svaki od oblika u usporedbi sa ostalim oblicima ima neke svoje prednosti i mane, a s obzirom na karakter poslovne ideje i barem srednjoročni plan poslovanja (pet godina), potrebno je odabrati takav oblik koji će za poduzetnika imati najviše koristi. U tome mogu pomoći kvalitetni poslovni konzultanti, porezni savjetnici pa i knjigovođe. Osim različite terminologije koja se koristi kod osnivanja poduzeća (kod društava je to osnivač a kod obrta vlasnik), osnovna razlika između društava ograničene odgovornosti i obrta je upravo u tome – u odgovornosti. Dok trgovačko društvo, kao samostalni entitet koji ima svoj OIB, naziv, sjedište, bankovni račun i ostalo, odgovara za svoje obaveze samostalno, kod obrta to čini ili čine njegov vlasnik ili vlasnici.

Dakle, osnivači i/ili osobe uključene u vlasničku i/ili upravljačku strukturu poduzeća oblika d.o.o./j.d.o.o. ne odgovaraju za obaveze tog poduzeća vlastitom imovinom, dok je kod obrta sva osobna imovina njegovog ili njegovih vlasnika izložena tim obavezama. Vrlo bitna razlika je i u poreznom tretmanu, barem do jedne određene razine godišnje ostvarenog prometa. Naime, trgovačka društva su u sustavu poreza na dobit dok obrti plaćaju porez na dohodak vlasnika, koji zapravo nema plaću nego je u obavezi plaćati doprinose a njegova je plaća onaj dio koji ostane između ostvarenih primitaka i izdataka i na taj dio plaćenog poreza. Kod trgovačkih društava osnivači su najčešće članovi društva ali ne moraju nužno biti članovi uprave (direktori). Mogu se zaposliti „kod sebe“ u poduzeću i ne moraju, a u slučaju da se zaposle moraju si isplaćivati plaću (i to „minimalnu direktorsku“ kako se kod nas popularno naziva), i naravno pripadajuće doprinose i poreze kao i za sve ostale zaposlene ako ih ima. Kod trgovačkih društava imamo prihode, rashode i dobit kao razliku između jednih i drugih (prvo bruto a nakon plaćenog poreza na dobit ostaje neto), dok kod obrta govorimo o primicima, izdacima i bruto/neto dohotku. Porezni razredi su pri tom također različiti, dok društva imaju dva razreda oporezivanja – 12% za prihode do 3 milijuna kuna godišnje te 18% za one iznad toga, obrti imaju nekoliko razreda poreza na dohodak (12%, 24% i 36%). Obrti porez mogu plaćati i paušalno dok trgovačka društva nemaju tu mogućnost. Sredstva na računu obrta zapravo su sredstva njegovog vlasnika (sa kojim obrt dijeli i OIB) a može ih koristiti kada i za što želi dok god društava to nije tako. Naime, sredstva na računu društva su sredstva društva a ne njegovih osnivača, članova uprave, direktora ili prokurista. Osnivači sudjeluju u dobiti poduzeća.

Share on facebook
Share on linkedin
Share on email
Share on whatsapp

Prijavite se na besplatni newsletter!

obavijesti o natječajima i programima za poduzetnike